Ovo i ono

Mali Perica pita svoju učiteljicu može li razgovarati s njom poslije sata.
Ona prihvati.

Učiteljica: Onda, što mi želiš reći, Perice?

Perica: Mislim da sam previše pametan da ostanem u ovom razredu, dosađujem se. Želio bih preći direktno u Gimnaziju.

Pošto je o tome obaviješten i direktor, on upita Pericu želi li da polagati test. Perica prihvati bez oklijevanja i direktor poče sa testom.

Direktor: Hajde, Perice, da vidimo, 3x4?

Perica: 12!

Direktor: A 6x6?

Perica: 36, gospoine direktore.

Direktor: Glavni grad Japana?

Perica: Tokyo.

Test se nastavlja sljedećih pola sata, Perica ne pravi nijednu grešku! Na kraju testa, direktor je zadovoljan, ali učiteljica pita da li ona sada

može postaviti nekoliko pitanja. Obojica pristaju i ona počinje.

Učiteljica: Dobro, Perice. Krava ih ima 4, a ja ih imam 2, što je to?

Perica: Noge, gospođo.

Učiteljica: Točno. Što ima u tvojim hlačama, a u mojim ih nema?

Direktora iznenadi pitanje…

Perica: Džepovi, gospođo.

Učiteljica: Dobro, Perice. Gdje žene imaju najkovrčavije dlake?

Direktor se sprema intervenirati kada Perica odgovori.

Perica: U Africi, gospođo.

Učiteljica: Što je meko, ali, na rukama žene, postane tvrdo?

Direktor razrogači oči, ali Perica odgovora.

Perica: Lak za nokte, gospođo.

Učiteljica: Što muškarci i mi žene imamo na sred nogu?

Perica: Koljena!

Učiteljica: Dobro. A što udana žena ima šire od neudane?

Direktor ne može vjerovati svojim ušima!

Perica: Krevet, gospođo.

Učiteljica: Koji dio mog tijela je često najvlažniji?

Perica: Vaš jezik, gospođo.

Učiteljica: Koja riječ počinje slovom “p” a označava nešto što može biti vlažno ili suho i što muškarci vole gledati?

Perica: Put!

Direktor, bez daha, sav mokar od znoja, odluči prekinuti test i uzvikne:

Mali, svaka čast, ideš direktno na fakultet. Ja bih odgovorio pogrešno na sva pitanja..

Pouka: Čovjek tek s godinama postaje PERVERZAN ;)

Objava kritičkog teksta o VIP-ovoj akciji besplatne podjele HTC-ova mobitela izazvala je vrlo očekivanu reakciju. U stvari, samo bi naivan čovjek (ne mislim ništa loše s tim) mogao očekivati drukčiju reakciju. Ovakvi slučajevi rijetko izađu u javnost i potvrđuju ono šta svi znamo ali rijetko govorimo/pišemo o tome koristeći pri tome prava imena. Zato je Gadgeterija iznimka (objavio je cjelu priču) koja potvrđuje pravilo da se o klijentima/oglašivačima ne piše u negativnom kontekstu.

Nažalost, ovaj ‘javni’ primjer Gadgeterije je svakodnevnica u HR medijima. Urednici uredno imaju problema s izdavačima zbog kritičkih tekstova o velikim oglašivačima, a VIP je najveći. Ovakve situacije sigurno pojačavaju uredničku autocenzuru. Naime, da je kojim slučajem ovakav tekst objavio neki urednik/novinar u mediju koji ima vlasnika/izdavača vjerovatno bi dobio tkaz, ili u najboljem slučaju suspenziju na neko vrijeme. Velike kompanije doživljavaju medije (čak i one najveće) kao PR agencije, a vlasnici medija sami potiču ovakvo neprirodno stanje stalnim pritiskom da se svaki (pa i najbesmisleniji) PR objavi računajuči na onu staru ‘Ruka ruku mije’.

Znam da otkrivam toplu vodu, ali kako sam svakodnevno svjedok sličnih pritisaka, moram ovakve stvari prokomentirati, pa makar sam sa sobom.

Kako @blogovski kaže na svom Tumblr acc - “Nešto više od Twittera, nešto manje od bloga.” - potpuno se slažem s ovom formulacijom. Probat ću ovdje proširiti svoje stavove u vezi ovog i onog :)

Za sad sam u istraživanju nove okoline…